Toliko o ljubavi

Prišla mi je i sjela do mene na dvosjed. Upitala me uvijek isto dosadno pitanje koje ti ljudi često postavljaju kada te upoznaju: čime se baviš? Ja sam pisac, rekao sam, samo što imam jedan mali problem; još nisam objavljivan. Njezine čokoladne oči nekako su me pažljivo gledale dok sam si nalijevao novu čašu vina trudeći se da ne prolijem.
Uopće ne znam kako sam se našao na tom tulumu, niti čiji je bio, znam samo da je bila topla proljetna noć, skoro vruća, da sam se znojio i pio to kiselo bijelo vino. Ona je i dalje sjedila kraj mene i zaista ne znam zašto me tako gledala i uopće toliko vremena provodila u mom društvu. Nisam tip koji izaziva pozornost i zanimanje drugih, depresija mi je manje-više normalno stanje, pa sam se još više čudio zašto tako zgodna cura sjedi i priča sa mnom. I stvarno je bila zgodna. Činilo se da je zaista toliko toga zanima u vezi sa mnom. Počeo sam obraćati više pažnje na nju.
-A ti?-rekao sam-Što je s tobom?
-Sa mnom?-rekla je uz upečatljiv osmijeh.
-Mislim, razgovaramo samo o meni.
-Možda je to zato što nisi baš razgovorljiv.
-Ima i tu istine.
Gledao sam njenu kosu, svijetlo smeđu, nekako živu i zapanjujuću. Pričala mi je da je studentica, da živi sa starcima i bratom, da ima psa i mačku i sve to. Slušao sam je, pio vino velikim gutljajima i gledao njenu kosu.
Ljudi su plesali nasred sobe, frajeri su hvatali cure za dupeta i svi su se kikotali. Bilo mi je lijepo tako sjediti s njom, promatrati je i slušati (nemam baš često priliku sjediti u društvu s tako zgodnim curama). Negdje pred jutro je ustala, tutnula mi neki papirić u ruku i nestala. Bilo je to njeno ime i telefonski broj. Zvala se Irina.
Nazvao sam je sljedećeg dana.
-Dođi navečer kod mene.-rekla je-Nema mi staraca.
I došao sam. Živjela je u predgrađu, ali polusatna vožnja tramvajem nije mi teško pala. Ušao sam u lift i pritisnuo gumb broj 7.
-Drago mi je da si došao.-rekla je dok sam ulazio.
Sjeo sam na niski trosjed. Mali čupavi šareni pas i mala crna mačka hrvali su se i kotrljali po tepihu.
-Od rođenja su zajedno.-reče Irina noseći flašu nekog žestokog pića.
Natočila mi je i pružila čašu. Omirisao sam; domaća loza. Zveknuo sam na eks. Fino je žarila.
-Odlična loza.-rekoh točeći si novu.
-Dida je peče, pa daje starom.
Pričali smo svašta. Razgovor je tekao opušteno. Uglavnom je ona govorila, ali to me nije ni najmanje smetalo. Dobro sam se zabavljao, ispijajući lozu.
Bilo je oko 9 navečer. Flaša je bila prazna. Ustao sam i pogledao je.
-Što kažeš na to da se poševimo kao psi?-rekao sam.
Odložila je čašu.
-Ti si baš nesretan, a?-rekla je.
-A ti si baš toliko sretna da to ne bi učinila?
Ona crna mačka joj je skočila u krilo i počela se maziti. Odjednom sam se osjetio glupo. Mazila je mačku i ravnodušno me gledala. Ustao sam i otišao do vrata.
-Oprosti.-rekao sam i otišao.
Pisao sam svoje kratke priče i pio pivo. Danima i noćima. Nisam izlazio, nisam se javljao na telefone. Puklo me moje samotnjaštvo. Jedne noći, bila je prošla ponoć, čulo se zvono na vratima. Otvorio sam. Moj prijatelj Barni. Bio je pijan i izgubljen. Kao i uvijek. Donio je nekoliko piva, bar nešto. Zavaljali smo se u fotelje.
-Maks, Neda me ostavila.-guknuo je nekako.
-Ništo novo.-rekoh-Koji je ovo put?
-Isuse...-promrmljao je i nategnuo iz limenke.
S Barnijem je bio problem u tome što više nije bio tako mlad. Hoću reći, nije više bio toliko mlad da si dozvoljava takva sranja. Imao je 30 i obožavao patiti zbog ljubavi. Bilo je glupo gledati takvog konja kako pati zbog tamo neke klinke. Ali nitko nije volio više sliniti zbog takvih sranja od Barnija.
-Slušaj, Barni,-rekao sam-Ako si došao ovdje sliniti, možeš se pokupiti isti tren, bez obzira što si donio ovo pivo.
Bio sam pripit, kucao sam svoje priče i bolio me kurac za raspored zvijezda na nebu.
-Jebo te,-rekao je-nisam to očekivao od tebe.
-A što si očekivao?
-Pa, mislim...-izgledao je da će početi cmizdriti-Ti si mi ostavljao neku NADU!
-Znaš što, pun mi je kurac tvojih tinejđerskih pizdarija. Puna mi je kurac tog tvog nesretnog, patničkog lica, tvojih suza koje prolijevaš u pivo, tvojih izgubljenih romantičnih šetnji i držanja za ruke, odlazaka u kino i kokica koje nemaš više kome kupiti. Pun mi je kurac tvoje ljubavne boli.
Bio je izbezumljen mojim riječima. Gledao me ne vjerujući što sam mu izgovorio. Bio sam siguran da je u tom trenutku mislio samo jedno: NISAM NIŠTA KRIV. Da, tako je on funkcionirao. Sažalio sam se, iznenada. A šta sam drugo mogao? Da poznajete Barnija, znali biste da nisam mogao ništa. Izvadio sam cigaretu iz kutije i pogodio ga njom u čelo. Nemoćno je podigao glavu.
-Uzmi pljugu, seronjo i eksaj to pivo. Bit će ti bolje.-rekao sam.
Nikad nisam bio jak na riječima.
Ipak, izgleda da je bilo neminovno da do toga dođe; pustio je suzu. Život je bio prepun sranja, gdje god se okreneš. Čovjek ih je mogao pokušavati izbjeći, ali, kako god se trudio, to mu nije polazilo za rukom. Najviše me nerviralo to što su ti drugi nabijali svoja sranja na nos. Nije ih bilo briga što ti imaš dovoljno svojih ili su se pretvarali da to ne znaju. Nikako nisam razumio zašto ih je toliko zanimalo što će netko drugi misliti o njihovim problemima.
Noć je bila duga i besmislena. Unatoč svemu, mogu reći da sam bio dobar prema Barniju.
Nakon nekog vremena počeo sam se javljati na telefonske pozive. Bar to. Tako sam se jedno popodne javio na jedan.
-Bok, Irina je. Mislila sam da si nestao.
-I ja.-rekoh. Bio sam pomalo iznenađen.
Čavrljali smo nešto. Uglavnom je ona govorila a ja slušao i tu i tamo kratko odgovarao. Skužio sam da nekako okoliša, zvučala je nekako drugačije nego prije.
-O.K.,-rekao sam nakon nekog vremena-u čemu je stvar?
Trenutak je šutjela.
-Što kažeš na to da se poševimo kao psi?-rekla je onda.
Sve je, u stvari, bilo vrlo jednostavno. Samo ljudi poput Barnija kao du su željeli učiniti sve to kompliciranijim. I žene su, kao i muškarci, također imale jutarnje mamurluke, povračale nenašminkane i unezvjerene ujutro sjedale na zahodske školjke i uz stravične prdeže ispuštale monstruozne komade govana iz svojih njegovanih tijela. Samo ljudi poput Barnija u to nisu vjerovali.
-Sviđa mi se ta ideja.-rekao sam.
Bio sam toliko nesretan da to učinim.

KRAJ

[Crni Petar Pan] [Jedan Dan] [Sisaljka Za Banane] [Toliko o ljubavi] [Zbogom Marina]