Forumi > Forum TSP-a > EU,NE EU,UA,UAE, kampanja je krenula.... |
Privatne | Traži |
Pošalji odgovor |
|
| Skok na stranicu >> Str. 1 / 7 |
|
EU,NE EU,UA,UAE, kampanja je krenula.... |
|
patak Poslano: 04.01.2012. 14:30:16 |
|
| (link)
Reportaža ima hrvatski titl i traje šest minuta. Na YouTube ju je okačio korisnik ReciteNEuEU, davši joj dramatičan naziv - "Razlog zbog čega 'naši' političari žele ugurati Hrvatsku u ralje EU-zvijeri" ... No, ne obazirite se na patetično vrišteći naslov, nego se uvaljajte u stolicu i pogledajte sljedeću priču ... |
|
hrust Poslano: 04.01.2012. 19:19:29 |
|
| Ustani, Danijele, hrvatski lave i rikni!
(link) |
|
paun Poslano: 05.01.2012. 08:02:40 |
|
| Hrušt, može li na ovim stranicama anketa OEU? | |
|
hrust Poslano: 05.01.2012. 13:42:48 |
|
| Polako paune, čeka nas još za naj sportaša, naj trenera, o odlučivanju da li da nepoznati glasaju na anketi ili ne...
Osim toga, nije da nećemo politiku u svoju butigu, ali znaš i sam smjernice TSP-a; to prepuštamo Indexima, Hrvatskim Slovima, Glasniku HŽ-a i inim portalima, naše su misli iznad toga. Ionako, znam da je većina TSP-ovaca protiv, kod mene ljudi i na poslu i u crkvi i u kafiću protiv, a kako to biva kad su svi protiv HDZa a on uporno pobjeđuje (osim sad iznimka koja potvrđuje pravilo), tako mi se čini da će biti i sa ovim referendumom. |
|
sljuka Poslano: 05.01.2012. 13:46:37 |
|
| koji je tvoj kafić ?
i nisu kod tebe svi protiv, znaš da smo ti i ja uvijek kontra 
|
|
|
sljuka Poslano: 05.01.2012. 13:46:37 |
|
| koji je tvoj kafić ?
i nisu kod tebe svi protiv, znaš da smo ti i ja uvijek kontra
|
|
koza Poslano: 05.01.2012. 13:49:03 |
|
Polako paune, čeka nas još za naj sportaša, naj trenera, o odlučivanju da li da nepoznati glasaju na anketi ili ne...
Osim toga, nije da nećemo politiku u svoju butigu, ali znaš i sam smjernice TSP-a; to prepuštamo Indexima, Hrvatskim Slovima, Glasniku HŽ-a i inim portalima, naše su misli iznad toga. Ionako, znam da je većina TSP-ovaca protiv, kod mene ljudi i na poslu i u crkvi i u kafiću protiv, a kako to biva kad su svi protiv HDZa a on uporno pobjeđuje (osim sad iznimka koja potvrđuje pravilo), tako mi se čini da će biti i sa ovim referendumom. poso, kuća, birtija |
|
|
paun Poslano: 05.01.2012. 17:34:05 |
|
Polako paune, čeka nas još za naj sportaša, naj trenera, o odlučivanju da li da nepoznati glasaju na anketi ili ne...
Osim toga, nije da nećemo politiku u svoju butigu, ali znaš i sam smjernice TSP-a; to prepuštamo Indexima, Hrvatskim Slovima, Glasniku HŽ-a i inim portalima, naše su misli iznad toga. Ionako, znam da je većina TSP-ovaca protiv, kod mene ljudi i na poslu i u crkvi i u kafiću protiv, a kako to biva kad su svi protiv HDZa a on uporno pobjeđuje (osim sad iznimka koja potvrđuje pravilo), tako mi se čini da će biti i sa ovim referendumom. ... imaš pravo , đava prišu odnija. |
|
|
hrust Poslano: 08.01.2012. 23:57:00 |
|
| Idemo dalje:
(link) |
|
|
patak Poslano: 12.01.2012. 09:46:49 |
|
| Zadaća iz hrvackog
Ja sam došao doma popišan iz škole. Tata je u kužini rješavao križaljku. Mama je slagala suđe i posuđe u kredenciju. Tata je meni rekao: „Oho, izgledamo lipo pipišani! Šta ima novo u školi?“ Ja sam snuždijo facu i rekao sam: „Dobija san asa iz zadaće iz hrvackog!“ Mama je cijuknila: „Opet?“ Tata je cijuknijo: „Opet?“ Ja sam slegnijo ramenima i šutijo sam. Tata je podviknijo: „Pa dobro, jebemu mliko materino, jel moš ti koji put nešto naučit?!“ Ja sam rekao: „Kako ću učit za zadaću iz hrvackog? Tu ti samo učiteljica zada naslov i onda pišeš šta ti pada na pamet!“ Tata je rekao: „Pa jel se moš malo izvježbat da ti koji put padne na pamet nešto drugo osim ništa?!“ Ja sam još luđe snuždijo facu. Onda je mama pitala: „Dobro, a šta van je sad bija naslov za zadaću?“ Ja sam rekao: „Zašto želim u Europsku uniju?“ Mama je rekla: „N bava kua? Pa baš je zgodan naslov!“ Tata je rekao: „Je, skroz je inspiritativan!“ Mama je mene pitala: „I? Šta si napisa?“ Ja sam rekao: „Ne želim!“ Tu su mama i tata značajski se pogledali. Onda su oni malo šutili. Onda je tata rekao: „Pa meni je to okej odgovor!“ Mama je rekla: „I meni zvuči skroz fajn!“ Ja sam rekao: „I meni isto! Samo uča Smilja mi je zavidala asa bez mislit se!“ Mama je pitala: „A šta je rekla? Morala ti je nekako objasnit zašta ti daje asa!“ Ja sam rekao: „Rekla je da san falija temu!“ Tata je rekao: „Ne kužim, kako si falija temu?“ Ja sam rekao: „Rekla je da nije naslov zadaće bija Da li želim u Europsku uniju, nego Zašto želim u Europsku uniju!“ Tata je pitao: „A ako ne želiš?“ Ja sam rekao: „Onda popiješ asa!“ Tata je rekao: „Ček malo, ček malo… Ako ti ne želiš u Europsku uniju, za koji bi klinac tebe neko pita zašto želiš u Europsku uniju?“ Mama je uletila: „E, jebate! Kakoš literarno objasnit zašto želiš nešto šta ne želiš?“ Ja sam rekao: „To san joj i ja reka!“ Mama je pitala: „I? Šta je ona rekla?“ Ja sam rekao: „Rekla je da koji san ja kurac da ću njoj govorit šta da ona stavlja za naslove zadaća iz hrvackog!“ Tata je zaškarpunijo se po faci i pitao je: „Baš je tako rekla? Da koji si ti kurac?“ Ja sam rekao: „Nije upotrebila tu rič, al je mislila na kurac!“ Mama je pitala: „A koju je rič upotrebila, mišu? Penis?“ Ja sam rekao: „Faktor!“ Tata je rekao: „E jeben ja takvu nastavu iz hrvackog di se koristi rič faktor!“ Onda je mama mene pitala: „Sinak, a jestel vi možda prije zadaće sa naslovom Zašto želim u Europsku uniju pisali zadaću sa naslovom Da li želim u Europsku uniju?“ Ja sam rekao: „Nismo!“ Mama je rekla: „Znači, priskočili ste gradivo i odma išli na Zašto želim u Europsku uniju?“ Ja sam rekao: „Tačno!“ Mama je rekla: „Pa onda i onaj ko ne želi u Europsku uniju mora pisat zašto želi u Europsku uniju?“ Ja sam rekao: „Igzaktli! A ako napišeš da ne želiš onda popiješ asa jer pošto si falija temu! I plus ti krava od učiteljice rekne da ti je sadržaj zadaće kraći od naslova!“ Mama je rekla: „Drugim ričima, fasuješ negativnu ocjenu zbog poznavanja preskočenog gradiva!“ Onda je tata podviknijo: „Pa šta je to u toj školi, jebate jarac? Jel to neki staljinizam i titoizam?!“ Mama je rekla: „Strava i užas! Peru nan dici mozak trista na sat!“ Tata je rekao: „Al to je mrkli mrak, čoviče božji! Jel to oni od Hrvacke oće napravit Sjevernu Koreju?“ Mama je rekla: „Neće, nego Europsku uniju!“ Tata je fljasnijo sa rukom po stolu i rekao je: „E znaš šta, iden ja sutra u školu! Čuće me ta Smilja, majkemi irudove!“ Mama je rekla: „Dobro, ne moraš se odma tako žestit! Mali nam ionako ima miljon asi, neće ga sa jednim više đava odnit!“ Tata je zamavao sa kažimprstom i rekao je: „Nije stvar u asu! Neće ona mom ditetu govorit da je faktor, nabijen je na kurac!“ Sutra je moj tata bijo u školi kod učiteljice Smilje. Ona je njega primila u sobi za primanje. Uča je rekla: „Izvolte? Kako van mogu pomoć?“ Moj tata je pitao: „Skužajte, jestel vi ka mala curica išli u osnovnu školu Đordano Borovčić Kurir?“ Uča Smilja je rekla: „Ja? Ovaj, jesam…“ Tata je rekao: „I ja isto!“ Uča se nasmjehuljila: „Ma vidi, baš zgodno!“ Tata je rekao: „A jel se sićate zadaća iz hrvackog?“ Uča je rekla: „Pa slabo… Masu san toga zaboravila!“ Tata je rekao: „Ja ih se svih sićan! Najdraža mi je bila ona sa naslovom - Zašto volim Jugoslaviju?“ Tu je uletila kraća šutavica. Uča se namrgodila: „Toga se ne mogu sitit!“ Tata je rekao: „E, al ja se sićan! To smo svi u školi pisali!“ Uča Smilja je pitala: „Skužajte, a šta vi sa tim oćete reć?“ Tata je rekao: „Oću reć da naslov zadaće nije bija Da li volim Jugoslaviju, nego Zašto volim Jugoslaviju! Bereš?“ Uči je uletilo čudilo: „Ne berem! Šta to ima veze?“ Tata je rekao: „Ima veze jer pošto si napisala pune četri stranice, tuko! I dobila si čistu peju!“ Tu je u sobi za primanje uletila tišinčuga. Onda je učiteljica Smilja skočila iz katrige i viknila je: „Otkud ti to znaš?“ Tata je rekao: „Nabavija mi je frend iz školskog arhiva! Samo šta se to sad zove osnova škola Plokite! Oš da ti malo čitam?“ Uča je piljila sa razrogačenim očima. Tata je izvadijo iz jakete staru zadaćnicu. Onda je on nju otvorijo i rekao je: „Daklem… Zašto volim Jugoslaviju… Volim ovu divnu zemlju pod vodstvom vrhovn…“ Uča je dreknila: „Prekini!“ Onda je ona skljokala se nazad na katrigu. Tata je njoj rekao: „Da si imala mrvu mozga, bija bi ti sadržaj kraći od naslova! Al jebiga kad si ti literarni tip! Četri stranice! Odma se vidilo daš bit učiteljica!“ Uča Smilja je zacvilila: „Ja san tad bila još skroz mala curica! Nisan razumila ništa živo!“ Tata je rekao: „Pa zato i jesi dobila peju, jelda?“ Uča je piljila sa komom i ošamutom. Tata je rekao: „E viš, i moj mali je skroz mali! Samo bere stvari i popije asa, ka pošten čovik! Al ko mu ga zbiči, moliću lipo? Jugoslavenska odlikašica!“ Uča je koljački gledala u tatu. Onda je ona stisnila oči i pitala je: „A šta si ti napisa u toj zadaći, majketi?“ Tata je nagnijo se prema njoj i rekao je: „Viš, to mi frend nije uspija nać u arhivi, he-he-he, zauvik nestalo…“ Učiteljica Smilja je nagnila se unazad i pitala je: „Šta ti udbašu gubavi oćeš od mene?“ Tata je rekao: „Ako moj mali dobije pristojnu pozitivnu ocjenu iz zadaće na temu Zašto želim u Europsku uniju, onda ova zadaća na temu Zašto volim Jugoslaviju neće osvanit na internetu i u žutoj štampi!“ Uča je ukočenila se na katrigi sa zinutim ustima. Onda je ona rekla: „Ti dobro znaš da su nan ka dici zločimački prali mozak!“ Tata je rekao: „A misliš da ga našoj dici ne peru?“ Uča je rekla: „Ma ko im ga pere?“ Tata je rekao: „Nastavno osoblje u školi, miki, nemoj se pravit glupsonica! Mi im doma peremo samo bičve i mudante!“ Uča je rekla: „Nisan ja dala ti naslov za zadaću, nego nan je došla okružnica od ministarstva!“ Tata je rekao: „E kužim, i onaj o Jugoslaviji je zadalo ministarstvo! Al ti daješ ocjene, jebat ga!“ Uča Smilja je uzdahnila i pitala je: „Jel trica dovoljna?“ Tata je rekao: „Dovoljna je! Al četva bi bila bolja!“ Uča je rekla: „Okej, daj zadaćnicu!“ Tata je rekao: „Prvo ti upiši ocjenu!“ Onda je učiteljica Smilja meni upisala četvu u dnevnik. Ona je zamrmorila: „Gospe moja, šta ja ovo radim?“ Tata je rekao: „Ispunjavaš sve kriterije i potpisivaš pristupni ugovor!“ Onda je tata njoj dao njenu staru zadaćnicu. Onda je uča njemu rekla: „Usput da znaš, mali ti ne zna ništa iz hrvackog! Totalna šteta! Izgleda da je debil na tatu!“ Tata je rekao: „Šta ima veze! Kad uđemo u Europsku uniju ionako se više u školi neće predavat hrvacki nego europski!“ Uča je rekla: „Koji europski, jebate? Šta ti je to?“ Tata je rekao: „To je ono kad mi za dite misliš da je kurac, pa mu kažeš da je faktor!“ Robi K. (IIIa) |
|
|
hrust Poslano: 12.01.2012. 10:58:42 |
|
| ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI (tekst hrvatskog stručnjaka za gospodarstvo N.N. odbijen u hrvatskim medijima)
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion. Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje. Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza. U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada. Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kyota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku. Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je češki predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoljava da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju. Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest - U Mađarskoj građani nezadovoljni s EU izišli su na ulice i krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore. Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi. Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli "Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU". E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda medija, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90%, da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasuje za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio:" Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali". Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne daju na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj, znamo, nisu prošli. Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH. Samo ako je vlasnik Hrvat, ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri, itd.). London ima preko 50% obojenog stanovništva, (a da ne pričamo o tome na što sliči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom. Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a, u kojoj sve piše... I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka. I mi nasjedamo tim hohštaplerima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu, SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. Godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776. godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode. Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini dopremili u EU da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći. Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno-prerađivačku industriju, automobilsku industriju, itd. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom, što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka). No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj se sjedi, jer kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno, ali to je s ovakvom politikom EU neminovno. Bogataše u EU kod nas najviše zanima slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno s otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe, u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija, koja im konkurira - smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju korejskima, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo već kod slobodnog tržišta, da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake, samo su neke jednakije, Orwell), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo, žrtvovala preko tisuću petsto milijardi USD? Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više? Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne, nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine, ali one ga neće objaviti. Goebbels, Hitlerov šef propagande, je za ove današnje managere propagande bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu. (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema -karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla, ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koja je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja. Kol |
|
| Skok na stranicu >> Str. 1 / 7 |
|