ZAGREB
ZAGREB VAS ZOVE
Ako pitate bilo kojeg navijača Zagreba zbog čega navija baš za Zagreb svaki će ispričati svoju priču. No svi se slažu u jednome. Bit navijanja je druženje, ali i dostojno predstavljanje svog kluba na tribinama vlastitog, ali i gostujućih stadiona, što svakako znači bez divljanja po tribinama i ulicama, vrijeđanja drugih navijačkih skupina i uvredljivih transparenata. Bijeli anđeli uistinu dostojno predstavljaju svoj klub i s jednakim ponosom koji oni imaju prema klubu i klub bi se trebao ponositi njima.
Navijačka skupina Bijeli anđeli osnovana je 1991. godine i ove godine obilježava 16-u obljetnicu. Iako nisu uz klub od samog njegovog početka, Bijeli anđeli se ponose njime u cijelosti, još od davne 1903. godine kada je osnovan pod imenom PNIŠK i kao što mu ime kaže bio je prvi nogometni i športski klub u Hrvatskoj. No prije svega mogu biti ponosni na velike rezultate koje je klub postigao od kada je prve HNL. Zagreb je odmah uhvatio jednu od glavnih uloga. Već su se te godine mogli pohvaliti drugim mjestom, a i rezultati u sljedeće dvije godine ne zaostaju. Dva puta su naslov prvaka (1992, 1993/1994) gubili od Hajduka. 1997. godine igrali su i finale Hrvatskog kupa kojeg je tada ipak osvojila Croatia. Bio je Zagreb i u situaciji da se bori za opstanak u ligi, ali sezonu je ipak završio na desetom mjestu. To mu je ujedno i najlošiji plasman u HNL-u. Najveći uspjeh Zagreb je ostvario deset godina od kako je HNL-a. Sezonu 2001/2002 završili su na prvome mjestu i tako postali jedan od tri kluba koji su se okitili epitetom najboljeg. Tim uspjehom osigurao si je kvalifikacije za Ligu prvaka. Ždrijeb im je, kao i nebrojeno puta do tada hrvatskim klubovima, dodijelio Mađare. Susret u gostima završio je minimalnim porazom, a u Maksimiru su posustali u posljednjim trenutcima. Rezultat 2:1 odveo je ZTE na noge Manchesteru, a za Zagreb značio ponovno rano ispadanje iz Europe. Upravo su Zagrebove minute u Europi njegova slaba strana. Osobito je bolno sjećanje na ispadanje od norveškog Tromsoa u Kupu kupova. 3:2, 2:4, u Zagrebu su vodili 3:0, a u gostima 2:1!
I dalje će mnogi govoriti kako će Zagreb zauvijek ostati mali klub. Ali treba znati biti “veliki” mali. A Zagreb to je. Svaki pravi zaljubljenik u bijelu boju volio bi Zagreb češće gledati na vrhu, no možda je baš u tome draž. Kada si stalno na vrhu počinješ se navikavati na to i pobjede ti postaju rutina, a tako malo pomalo gube svoju ljepotu. Ovako, i klub i navijači imaju čemu težiti, a samim time su i pobjede slađe. Nekako je uvijek najljepši onaj period stvaranja. Zagreb je upravo sada u fazi stvaranja još stabilnijeg i uspješnijeg kluba i nema razloga ne vjerovati kako mu je budućnost ipak bijela. Toj budućnosti svakako pripada i stadion u Kranjčevićevoj za koji se Bijeli anđeli jako zauzimaju.
Povijest Zagreba neodvojiva je od Kranjčevićeve ulice, po kojoj je momčad i dobila nadimak "Pjesnici". Kada su krajem 1977. drvene tribine stadiona izgorjele pridodan je još jedan nadimak - "Pogorelci". Zagreb je oduvijek bio klub sa Trešnjevke i bilo kakvo seljenje bio bi gubitak koji bi se teško mogao nadoknaditi. S time u vezi želja svih Bijelih anđela je da se u Kranjčevićevoj i dalje čuju riječi himne "...stotinu već godina, u ulici pjesnika..." Svi koji dođu na Zagrebov stadion mogu se uvjeriti kako tamo vlada jedna sportska i fer atmosfera, a vjerujemo da će vrijeme donijeti još puno pravih Bijelih anđela. Možda vas Zagreb privuče toliko da i sami odlučite biti dio bijele budućnosti. Jedno je sigurno, oni koji jednom zavole Zagreb, uvijek ostaju uz njega.
WHY FC ZAGREB?
07.08.2007.
|